Kroz povijest ljudski rod uvijek se suočavao s raznim pandemijama i uvijek smo nekako izlazili na kraj i s virusima i opasnim bakterijama. Ni svjetskoj književnosti ova tema nije strana: od renesansnog Boccaccia i njegovog Dekamerona, u kojem skupina mladića i djevojaka bježi iz kugom zaražene Firence na selo te svaku večer pričaju priče kako bi prekratili vrijeme, pa sve do suvremenog romana Deana Koontza, Oči tame (The Eyes of Darkness,1981.) u kojem je, gle čuda, upravo kineski Wuhan epicentar zaraze smrtonosnim virusom. Pa sad recite da književnost ne predviđa budućnost! Evo još nekoliko zanimljivih naslova koji obrađuju sličnu temu: Edgar Allan Poe, Krabulja Crvene smrti (1842.) – pripovijetka o kugi koja ubija kneza Prospera i njegove dvorjane za vrijeme plesa pod maskama; Albert Camus (čitaj: kami), Kuga (La Peste, 1947.); Borislav Pekić, Besnilo (1983.) – virus bjesnoće napada putnike u londonskoj zračnoj luci Heatrow pa svi moraju u karantenu.
Francuskog romanopisca, dramatičara i esejista Alberta Camusa (1913. – 1960.) naši su maturanti već upoznali čitajući za lektiru njegov kratki roman Stranac (L’etranger, 1942.). Ovaj Francuz je, valja i to spomenuti, dobio 1957. Nobelovu nagradu za književnost. U gore spomenutom romanu Kuga Camus, pišući fiktivnu kroniku alžirskog grada Orana, prati razvoj kuge koja se pojavljuje u ovom lučkom i trgovačkom gradu, a za koju su svi mislili da je već davno nestala. Prvo u gradu ugibaju štakori, a onda se bolest prenosi na ljude. Kako bolest napreduje i odnosi ljudske živote, gradske vlasti uvode karantenu. Doktor Rieux i njegovi prijatelji osnivaju dobrovoljne zdravstvene odrede (danas bi rekli volontere) i odlučuju se boriti protiv nadolazeće prijetnje… Roman se zbiva na dva plana: realističnom i alegorijsko-filozofskom. Čitajući Kugu uviđate da bolest koja je napala stanovnike Orana možemo tumačiti i kao alegoriju 2. svjetskog rata i svih strahota tog perioda ljudske povijesti. Kuga znači „fašističku tiraniju svake vrste, elementarno zlo koje se može pritajiti, ali je uvijek prisutno“, pojašnjava Ivo Hergešić u popratnom tumačenju, „i stoga valja biti na oprezu, biti uvijek spreman i ne klonuti duhom…“
Svjedoci smo i danas kako nas je opasni virus COVID 19 prisilio da ostanemo doma i suzimo granice našeg svijeta na sobu, dnevni boravak i balkon. Mi, koji smo rođeni da se krećemo, putujemo i istražujemo svijet u kojem živimo, najednom smo strpani u zatvor i slobode su nam uskraćene. I tek sad uviđamo kako nam je lijepo kad smo slobodni i zdravi. Kako preživjeti? „Camus nalazi izlaz u revoltu koji životu daje sadržaj i veličinu. Apsurdnosti (besmislenosti) svijeta on suprotstavlja stvaralački akt koji tu apsurdnost poriče.“ Stoga i vi, dragi učenici, u ovoj teškoj situaciji, po uzoru na ovog znamenitog Francuza, djelujte, radite i stvarajte! Prvo rješavajte školske obaveze koje ste dobili internetom od svojih nastavnika, a onda uskočite u sve druge aktivnosti koji vas zanimaju (ne pretjerujte baš s računalnim igrama, ako je moguće) i ovo vrijeme, dok čekamo da se bolest povuče, proći će brzo i bez apsurda.
Goran Knežević